7°C

Korčula

Samostan

SAMOSTAN

Crkva Gospe od Milosti

Crkva Gospe od Milosti je jednostavna tipična franjevačka crkva sa velikom lađom pravokutnog tlocrta i dubokom apsidom. Pročeljem je okrenuta zapadu gdje je bilo malo groblje. U gustom je rasporedu dvadesetak kamenih ploča datiranih od početka XV. stoljeća iako je crkva posvećena tek 1533. Vjerojatno je prije postojala neka manja crkva, a danas postojeća sakralna zgrada je najveća u području nakon katedrale u gradu Korčuli.

Glavni prostor natkriva visoki bačvasti svod svinut u gotičkom luku a prezbeterij križno rebrasta konstrukcija. Svod lađe je ojačan bočno pilastrima međusobno povezanim vodoravnim vijencem. Svjetlo ulazi kroz velike prozore s juga i istoka, te veliku rozetu sa zapada.

Fasada na pročelju ima skladno komponirani portal s renesansnom dekoracijom. Iznad pravokutnog otvora ulaza je luneta sa skulpturom Gospe koja sjedi i u krilu drži Dijete a sa strana su likovi svetog Franje i svetog Dominika.

Vodoravni vijenac odvaja gornju atiku u kojoj dva anđela nose vijenac s medaljonom ispunjenim velikim gotičkim slovima IHS. Svi su ostali ornamentalni motivi strože klasicističke stilistike izrađeni mnogo vještije od figuralne skulpture.

Skupa s prostranom nišom za škropionicu i okvirom raskošne rozete visoko na fasadi klesali su ih domaći majstori iz korčulanskih radionica slijedeći najsposobnije članove obitelji Andrijića. Majstori istog kruga su kasnije unutar crkve izradili okvire svih vrata od kojih je najljepši onaj koji vodi u sakristiju.

Sakristija u sjevernom a zvonik u južnom uglu lađe oblikovani su u iskustvu stila dubrovačko-korčulanske renesanse XVI. stoljeća i franjevačke tradicije. Crkva je bila bogato opremana od kraja XV. stoljeća, jer arhivski dokumenti obavještavaju o zalaganju redovnika, donacijama Korčulana i djelovanju raznih umjetnika.

Od crkvene dekoracije potpuno sačuvana je ostala samo ikona Gospe od Otoka iz kasnog XIV. stoljeća koja se čuva u katedrali u Korčuli. Ova je ikona na glasu od 1571. kad joj je pripisan spas Korčule od turske mornarice. Oltar Gospe od Otoka s kamenom menzom i predoltarnikom od raznobojnoga mramora imao je rezbareni, pozlaćeni retabl (oko 340×260 cm), s dva kanelirana stupa korintskih kapitela i reljefni prikaz Boga Oca u trokutu atike te udubljenje za bizantsku ikonu Bogorodice. Uza stupove je imao niše s kipovima sv. Franje i sv. Marka (koji su tu bili do 1950.).

S kraja XVI. stoljeća datiraju drvena korska sjedala rađena za visoku pregradu lađe od majstora Šimuna iz Cavtata. Rastavljena su radi restauracije zajedno sa dva, kvalitetnije izvedena drvena oltara kasno renesansnog ili manirističkog stila koji su bili prislonjeni na bokovima prednjeg dijela lađe.

Umjetnički je u crkvi najatraktivniji glavni oltar u obliku sačinjenom 1722. od majstora V. Montina iz Bassana. Oltar je napravljen po modelu A. Tiralija iz Venecije po ugledu na glavni oltar venecijanske crkve San Giorgio Maggiore. U visokom stilu baroka razvijena je kompozicija četiri evanđelista koji drže zemaljsku kuglu i obogaćena likovima sv. Franje i sv. Katarine na krilima oltara.

Uz sjeverni zid crkve je oltar sv. Antuna na kojem je stajala svečeva slika (rad fra Ambroza Testena, danas u Tkonu). Nasuprot ovome je maniristički kameni oltar Imakulate s drvorezbarskim ukrasima i slikom Bogorodice (iz 1681.). Ovi oltari se nalaze na restauraciji u Dubrovniku.

Kapela Sv. Križa

Umjetnina koja je u franjevačkom samostanu privlačila najviše pažnje je čudotvorna skulptura Krista na križu s likovima Marije, Ivana i Magdalene. Izradio ga je splitski kipar Juraj Petrović 1457.

Kako bi se križ mogao izložiti na istaknutiji način redovnici su došli na ideju izgradnje nove kapele. Prikupljanje novca za njezinu gradnju počinje još 1691. Korčulanski biskup preporučuje milodare za gradnju ove kapele čija gradnja počinje 1729. prema cjelovitom projektu velikog arhitekte Giorgija Masarija iz Venecije. Gradnja kapele je privedena kraju 1760., a križ je prenesen u kapelu s velikom procesijom 25.VII.1763.

Dovršenjem kapele Sv. Križa samostan je postao ključno hodočasničko mjesto za šire područje Dalmacije.

U kapeli Sv. Križa dominira najmonumentalniji mramorni oltar u Dalmaciji. U lučnoj niši oltara je bila smještena grupa s raspelom uz koju su visjele stotine zavjetnih pločica.

Klaustar

Klaustar, koji je jezgra samostana, završen je 1. svibnja 1477. S njegove sjeverne strane je crkva, s južne i istočne ga zatvaraju dva krila samostana, a sa zapadne visoki slijepi zid. Klaustar je četverokutnog tlocrta i sa svake strane ima trijem pod svodovima koji nose terasu, a u sredini je cisterna za vodu potpuno popločana kamenom. Na uzdignutom dijelu cisterne su dvije kamene krune otvora za vađenje vode, a za njezino prikupljana s krovova i terasa je pomno oblikovan čitav sustav.

Trijem je uokviren raskošno klesanim triforama s vitkim stupcima i gotičkim lukovima, po četiri na kraćim, a pet na dužim stranicama klaustra. Harmonično izrađeni otvori su ukrašeni reljefima sa floralnim motivima. Sklad gotičko-renesansnog stila predstavlja izvrsno djelo korčulanskih graditelja i klesara što čini ovaj klaustar jednim od najljepših u Dalmaciji. Klaustar je restaurirao 1887. Giacomo de Simon.

Zgrada samostana s dvoranom

Nekoć je najveća zgrada sa svojim izduženim četvrtastim tlocrtom imala svoje temelje u pličini mora. U prizemlju su se nalazili vrlo mali prozori visoko postavljeni kojima su sprječavani upadi izvana. Unutra se nalazio veliki refektorij i kuhinja dok su se skladišta nalazila u sjevernom krilu.

Iznad se dizao jedan kat rastvoren simetrično sa šest prozora, ćelija za redovnike i biforom gvardijanove ili gostinjske sobe po sredini. Na uglovima južnog pročelja samostana nalaze se dva istaknuta vidikovca sa stupovima loža koji datiraju iz XV. st. Početkom XX. stoljeća samostanski sklop mijenja svoj izgled. Prilikom proširenja samostan je dobio produženo južno pročelje. Radove na proširenju je završio 1909. poduzetnik Ivan Jeričević. Današnji oblik samostanski sklop dobiva 1927. kada se dovršava nadogradnja glavne zgrade, nadogradnja prema vrtu i dvorana. Dvorana je služila za tjelovježbu ali i kao prostor za kulturna događanja. Povezana je natkrivenim prolazom sa samostanom. Nakon eksproprijacije 1957. izvršeno je unutrašnje preuređenje samostanskih zgrada zbog prilagodbe novoj namjeni.

Orsan

Orsan je zgrada smještena zapadno od samostana na samoj obali. Iznutra je bačvasto presvođen i u njega se kroz široki luk uvlačila lađa. Na katu se nalazio gostinjac – „frušturica“. Uz orsan su se nalazile i gospodarske zgrade kao što je uljara koja je u potpunosti srušena.

Crkva Svete Katarine

Crkva sv. Katarine se nalazi na najvišem vrhu Badije odakle se pruža prekrasan pogled na cijeli korčulanski akvatorij. Građena je istovremeno s crkvom Gospe od Milosti s prelomljenim vodom nad lađom i nad pravokutnom apsidom. Sa sjeverne strane u postojale konzolne stepenice kojima se uspinjalo na osmatračnicu. Nakon oduzimanja Badije franjevcima u potpunosti je devastirana.

San Diego

San Diego je prostor u unutrašnjosti otoka na kojem je najvjerojatnije živio pustinjak-eremita. U dokumentu iz 1368. se prvi put spominje eremita na Badiji. Prepoznatljivi su ostaci molitvenog i stambenog prostora, mali ograđeni prostori za obradu zemlje i mjesto na kojem je sakupljana voda – kišnica.

 

Web designe