Prije odlaska na Badiju željeli smo se i duhovno i tjelesno odmoriti, ali nam je bilo važno da i naša djeca, stara 11 mjeseci i 2 godine, budu s nama. Nismo znali točno kamo idemo – za Badiju smo čuli sasvim usputno, slušajući emisiju na Hrvatskom katoličkom radiju. U nama se odmah probudila želja da odemo, iako nismo imali puno informacija.
Po dolasku na otok, odmah nas je dočekao mir – onaj vanjski, ali i onaj unutarnji, kojeg čovjek često ni ne zna da mu nedostaje. Sudjelovali smo na duhovnoj obnovi koju je vodio fra Josip. Iako je to za nas bilo izazovno jer je uvijek barem jedno dijete spavalo, izmjenjivali smo se i trudili uhvatiti što više od duhovnog sadržaja.
Unatoč umoru i zahtjevnosti, Bog nas nije ostavio praznih ruku. Blagoslovio nas je velikim duhovnim darovima i odmorio nas onako kako samo On to radi. Osjetili smo Njegovu prisutnost, kao i toplinu zajedništva.
Posebnu zahvalnost osjećamo prema svima koji žive i djeluju u samostanu na Badiji. Njihova briga za goste, a istovremeno očuvanje tišine i duhovnosti samostana, ostavila je dubok dojam na nas.
Badija nam je bila više od odmora, bila nam je susret s Bogom, s bližnjima i sa samima sobom. Bogu hvala na svemu i vidimo se ponovo!
Magdalena, Katarina, Petra i Hrvoje
